Razumjeti shizofreniju: iza simptoma postoji čovjek
Susret koji je ostavio trag
Tijekom moje psihoterapijske prakse boravila sam u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, ustanovi koja već desetljećima pruža skrb osobama s ozbiljnim psihičkim poteškoćama.
Na odjelu na kojem sam tada radila, moj je zadatak napraviti klinički intervju s pacijentom kojem je već ranije dijagnosticirana paranoidna shizofrenija. Imao je četrdesetak godina, a u bolnicu je doveden u pratnji policije zbog počinjenog kaznenog djela.
Naš razgovor trajao je gotovo dva sata. Govorio je tiho, gledao u pod, a rečenice su mu često bile fragmentirane i upućene nekome tko nije bio prisutan. Za njega, slučajne pojave bile su znakovi – sustav nadzora i progona. Čak je i lajanje psa bilo prijeteće.
„Antene. Sve ide kroz antene. Misliš da je to televizija? Nije. To su njihove sprave. Skupljaju misli.“
Što shizofrenija jest – a što nije
Kada se spomene shizofrenija, često se u javnosti pomisli na „ludilo“ ili gubitak veze sa stvarnošću. No istina je složenija.
Shizofrenija je ozbiljan i dugotrajan psihički poremećaj u kojem mozak više ne uspijeva jasno razlikovati stvarno od nestvarnog. Osoba nije „manipulativna“ niti „traži pažnju“ – njezin doživljaj je za nju stvaran.
Tri skupine simptoma
Pozitivni simptomi – ono što se „dodaje“ stvarnosti
-
- halucinacije (glasovi, prizori, mirisi, dodiri kojih nema),
- deluzije (zablude: netko ih prati, misli im kradu, televizija šalje poruke samo njima…).
Negativni simptomi – ono što „nestaje“ iz života osobe
-
- socijalno povlačenje,
- emocionalna otupjelost,
- gubitak motivacije i energije za osnovne aktivnosti.
Kognitivni simptomi – poteškoće s mišljenjem i pamćenjem
-
- zaboravljivost, nemogućnost praćenja razgovora,
- nepovezane misli i rečenice,
- „jezik“ razumljiv samo njima samima.
Kako izgleda svijet osobe sa shizofrenijom?
Izvana često nejasan, iznutra je ispunjen nesigurnošću, sumnjom i stalnim znakovima. Svaka riječ, svaki pogled, broj na registraciji ili scena s televizije mogu izgledati kao prijetnja.
Povjerenje u druge nestaje, emocije blijede, a povlačenje postaje pokušaj zaštite od kaosa koji iznutra ne prestaje.
I jedan joint može biti okidač
U praksi sam susrela mlade koji su prve simptome psihoze doživjeli ubrzo nakon konzumacije marihuane, često u kombinaciji s alkoholom. Neki su imali blisku obiteljsku povijest psihičkih poremećaja, neki su bili emocionalno ranjivi ili pod stresom.
Za neke je to bilo jedino iskustvo psihoze. Za druge – početak dugotrajnog poremećaja.
Istraživanja potvrđuju da konzumacija psihoaktivnih tvari u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi može povećati rizik za razvoj psihoze, posebno ako postoji genetska predispozicija.
To ne znači da će svatko tko konzumira marihuanu razviti psihozu. Ali svakako znači da nije „bezazlena“ – za neke može biti prekretnica s koje se više ne može vratiti unatrag.
Strah i podsmijeh – najčešće reakcije okoline
Kada netko počne govoriti nepovezano, povlači se ili vidi prijetnje gdje ih drugi ne vide, okolina često reagira nesnalaženjem. Nekad je to strah, nekad šala, a najčešće – šutnja.
No upravo to dodatno izolira osobu kojoj je već dovoljno teško.
Što možete učiniti?
Ako primijetite da se netko iz vaše blizine povlači, govori nepovezano ili vidi znakove tamo gdje ih nema – nemojte ga ismijavati niti okretati glavu. Možda mu je teško, možda je bolestan.
Pokušajte ga nježno potaknuti da se obrati liječniku ili psihologu.
Danas postoje lijekovi, psihoterapija, psihosocijalna podrška i programi oporavka. Mnogi se uspiju vratiti studiju, poslu ili obiteljskom životu. No nitko ne može sam – obitelj i bližnji često su prvi most prema pomoći.
Zaključak
Shizofrenija nije samo skup simptoma – iza njih uvijek stoji čovjek.
Otvoreni razgovor, smanjenje stigme i rana podrška mogu napraviti ogromnu razliku. Zato je važno da prestanemo gledati kroz strah i predrasude – i počnemo gledati čovjeka iza dijagnoze.
