Životne zamke: obrasci koji nesvjesno upravljaju našim životom

Ova serija tekstova namijenjena je svima koji žele dublje upoznati sebe – onima koji ne traže brza rješenja, već ih zanima kako nastaju njihovi emocionalni obrasci, zašto ih ponavljaju i mogu li ih svjesno mijenjati.

Neki od vas će se možda prepoznati u pitanjima poput:
“Zašto opet prolazim kroz isto?”
“Zašto me strah da će me drugi ostaviti?”
“Zašto ugađam svima, a sebe ostavljam za kraj?”

Odgovori na ta pitanja često se kriju u tzv. životnim zamkama – nesvjesnim obrascima razmišljanja, osjećanja i ponašanja koje vučemo još iz djetinjstva.
O njima su pisali psihoterapeuti Jeffrey Young i Janet Klosko u knjizi Osmislite život iznova, a u narednim kolumnama govorit ćemo o svakoj od tih zamki – jednostavno, razumljivo i primjenjivo.

Što su zapravo te “zamke”?

Životne zamke (engl. lifetraps) su duboko ukorijenjene poruke koje smo kao djeca “upisali” u sebe, često nesvjesno. Nastaju kad u djetinjstvu neke naše osnovne emocionalne potrebe nisu bile zadovoljene – npr. potreba da se osjećamo voljeno, zaštićeno, prihvaćeno ili dovoljno dobro takvi kakvi jesmo.

Dijete koje se često osjećalo ostavljeno – jer je netko bio fizički odsutan, emocionalno hladan ili nestalan – može izgraditi zamku napuštanja. Kasnije u životu, ta osoba možda stalno strahuje da će je partner ostaviti, bude previše vezana za druge ili se uopće ne upušta u bliskost – sve iz nesvjesne želje da izbjegne bol.

Zašto se ti obrasci stalno vraćaju?

Zato što su nam nekad pomagali da preživimo. Možda smo naučili da je lakše šutjeti nego se izraziti. Možda smo naučili ugađati kako bismo bili voljeni. Možda smo naučili skrivati tugu jer za nju “nije bilo mjesta”.

Iako su te reakcije nekad bile korisne, danas nam često samo štete. Ali budući da ih nosimo jako dugo, postale su “naše” – pa ih više ni ne primjećujemo. Ponašamo se po istom obrascu, iako znamo da nas boli i da nam ne koristi.

Koje su najčešće zamke?

U knjizi Osmislite život iznova opisan je popis od 11 najčešćih. Evo nekoliko primjera:

  • Nepovjerenje i zloupotreba – osjećaj da će nas netko iskoristiti ili povrijediti. Osoba duboko vjeruje da će je drugi prije ili kasnije povrijediti, iskoristiti, poniziti ili prevariti.
    Zbog toga često ulazi u odnose s oprezom, zadrškom ili ne dopušta da joj se netko približi. U pozadini je često iskustvo iz djetinjstva gdje su povjerenje i sigurnost bili narušeni – kroz prijevaru, kritiku, fizičko ili emocionalno nasilje.
  • Zavisnost – osjećaj da ne možemo sami donositi odluke ili se osloniti na sebe. U sebi nosimo uvjerenje da nismo sposobni samostalno donositi važne odluke, riješiti probleme ili “nositi” život bez pomoći drugih. Takve osobe često traže potvrdu, boje se odgovornosti i ostaju u ovisničkim odnosima, iako im ti odnosi štete. Ova zamka često potječe iz djetinjstva u kojem dijete nije dobivalo podršku da razvije samopouzdanje, ili je roditelj bio pretjerano zaštitnički nastrojen.
  • Pretjerana samokritika – uvjerenje da stalno nešto griješimo i nismo dovoljno dobri. Unutarnji glas stalno kritizira, opominje ili “kažnjava” zbog svake sitne greške.
    Ove osobe mogu imati osjećaj da nikad nisu dovoljno dobre, da moraju sve savršeno – inače ne vrijede. Često dolazi iz obitelji gdje su greške bile strogo kažnjavane ili su očekivanja bila previsoka i bez prostora za emocije.
  • Ugađanje drugima – stalno prilagođavanje, na štetu vlastitih potreba. Osoba ima duboko uvjerenje da mora staviti tuđe potrebe ispred svojih kako bi bila voljena i prihvaćena. Teško izražava vlastito mišljenje, teško kaže “ne”, a često ni ne zna što zapravo želi – jer se cijeli život prilagođava drugima. Ova zamka najčešće se razvija u okruženjima gdje je ljubav bila “uvjetovana” ponašanjem – ili gdje se tražilo da dijete “ne pravi probleme”.
  • Nedostatak samokontrole – teškoća da se obuzdaju impulsi, emocije ili ponašanja; osoba brzo plane, teško odgađa zadovoljstvo ili često odustaje kad stvari postanu zahtjevne.

Svaka od ovih zamki može imati različite oblike, ali zajedničko im je da nas na neki način ograničavaju – drže u krugu starih emocija, izbora i odnosa.

Je li moguće to promijeniti?

Moguće je – ali ne preko noći.
Ovi obrasci su često desetljećima u nama i treba im pristupiti s razumijevanjem, ne s osuđivanjem.
Prvi korak je da ih prepoznamo.
Drugi je da ih počnemo promatrati, a ne automatski slijediti.
Treći je da naučimo nove načine ponašanja i odnosa prema sebi i drugima.

Što slijedi u ovoj seriji kolumni?

U sljedećim tjednima, svaka kolumna donosi jednu životnu zamku – objasnit ćemo kako nastaje, kako se prepoznaje i kako se može mijenjati.
Krenut ćemo s najosjetljivijom – zamkom napuštanja – jer mnogi od nas nose iskustvo gubitka, zanemarenosti ili nestabilnosti u odnosima.

Ako te zanima ova tema i želiš redovno primati nove tekstove, prijavi se na moj newsletter ili me prati na Instagramu: @keepgoing. Tamo ćeš pronaći i kratke kvizove, konkretne vježbe i dodatne sadržaje.